Fontana topovskog đuleta (Foto Gian Marco Anzellotti/Flickr)
Kada nas pitate za neobične fontane Rima, odgovaramo kao iz topa: Fontana topovskog đuleta! Iako mala i manje privlačnog izgleda u odnosu na ostale rimske fontane, Fontana della Palla di Cannone zauzima važno mesto među turističkim atrakcijama Rima. Legenda o njenom nastanku je toliko neobična, da vredi da joj posvetite malo svog vremena čak i ako ne planirate put u Rim.
Jedna sasvim obična fontana sve dok…
Kao i većina rimskih fontana, i ova je bila izgrađena po želji neke važne ličnosti koja je želela da ulepša deo grada i/ili pruži pitku vodu manje imućnima. Tako je ova fontana izgrađena 1597. godine, po želji kardinala Ferdinanda de’ Medićija (Ferdinando de’ Medici), i smeštena ispred njegove kuće, Vile Medići, u blizini Španskog trga. Sa platoa na kojem se nalazi, Pinčo (Pincio), pruža se božanstveni pogled na ceo Rim, koja daje poseban šarm ovoj fontani.
Pogled iz Vile Medići na Fontanu topovskog đuleta i Rim (foto Villa Medici/Facebook)
Vila nosi ime po istom kardinalu, jednom od svojih prvih vlasnika, dok je danas sedište Francuske akademije. Za to je „kriv“ niko drugi nego Napoleon Bonaparte, koji je 1803. godine otkupio vilu od italijanske države i u njoj osnovao akademiju. Vila od tada pripada francuskoj državi.
Vila Medići, glavni ulaz (foto Villa Medici/Facebook)
Ali, vratimo se na priču o fontani: u osnovi je imala osmougaoni bazen ispunjen vodom, iz kojeg se izdizala mermerna fontana sa okruglom čašom. U njoj se nalazio mali vodoskok u obliku cveta ljiljana, koji se istovremeno nalazio i na grbu grada Firence, odakle je poreklom bio kardinal de’ Medići.
Fontana u osnovi ima osmougaoni bazen (foto Vodič kroz Rim)
Gornji deo fontane je kružnog oblika (foto Vodič kroz Rim)
Fontana je tada imala sasvim jednostavno ime: Fontana Vile Medići. Tu bi se priča o fontani završila, da nije bilo jedne kraljice koja joj je delimično izmenila izgled.
Kraljica Kristina od Švedske
Ova neobična žena je imala još neobičniji život: ćerka švedskog kralja Gustava II Adolfa, od samog rođenja je bila odgojena kao muškarac – išla je u lov i bavila se sportom. Njen otac je posebno insistirao na tome jer je znao da će ona, kao jedini njegov potomak, biti buduća kraljica Švedske. Izrasla je u jednu čvrstu, muškobanjastu, tvrdoglavu ali jako inteligentnu ženu. Nasledila je švedsku krunu sa samo 6 godina, nakon smrti oca Gustava. Švedskom je tada zvanično vladao regentski savet, sve dok kraljica nije postala punoletna i 1650. godine preuzela vlast. Imala je kratku političku karijeru za koju baš i ne bi moglo da se kaže da je bila briljantna zbog mnogo odluka koje bismo mogli da nazovemo… pa, neobičnim!
Prva od serije takvih odluka stigla 1649. kada je kraljica, sa samo 23 godine, izjavila da se nikada neće udavati. Zatim je 1654. tajno prihvatila katoličku veru. Iste godine je došla i ona iznenađujuća, o abdikaciji, pošto ona, kao katolik, nije više mogla da vlada protestantskom državom. Nakon kraćeg lutanja po Evropi, bivša kraljica se nastanila u Rimu, gde je odmah bila dobro prihvaćena kako od pape, tako i od tadašnjeg nobilnog društva. U njenu čast je Đanlorenco Bernini restaurisao Kapiju del Popolo na istoimenom trgu, Piazza del Popolo. Bernini i bivša kraljica su nakon toga postali dobri prijatelji.
Kristina od Švedske je nastavila sa svojim, za ono doba, neobičnim životom, pa je, između ostalog, sa 29 godina postala prijateljica i ljubavnica kardinala Dećija Acolina (Decio Azzolino). Njihova duhovna i fizička veza je trajala sve do njene smrti u 62. godini, uprkos tome što je Acolino, kao kardinal, bio podležan celibatu. Čak ih je i papa zamilio za više diskrecije, ali bez velikih rezultata.
Jednog jutra 1656. godine bivša kraljica i kardinal su imali sastanak ispred Vile Medići. Ali, kako legenda kaže, kardinal iz nekog razloga nije došao. Kristina je, iz besa, odjurila u Anđelovu tvrđavu (Castel Sant’Angelo) i ispalila iz jednog od topova đule koje je pogodilo vrata Vile Medići. Druga legenda, pak, kaže da je imala sastanak sa francuskim slikarom Šarlom Erarom u Vili Medići, ali kad je videla da neće stići na vreme jer je bila u šetnji u blizini Anđelove tvrđave, želela je da mu na taj način stavi do znanja da će kasniti.
Kako god, udubljenje na vratima Vile Medići postoji i dan-danas, a ljiljan koji je nekada krasio Fontanu Vile Medići je zamenjen đuletom.
Izvori:
Villa Medici
Cristina di Svezia
Fontana della Palla di Cannone