Turističke informacije | Ture | Ulaznice za znamenitosti

Trg plebiscita u Napulju (Piazza del Plebiscito)


Trg plebiscita u Napulju (Piazza del Plebiscito) 

Ako postoji mesto u Napulju koje je uvek pratilo alternativne sudbine ovog grada, to je sigurno 📍Trg plebiscita (Piazza del Plebiscito). Decenijama je to bio nepravilan prostor, parče sela u gradu, gde su se Napolitanci okupljali na proslavama koje je organizovala vladajuća klasa. “Hleba i igara” i narod, večito gladan i spreman na pobunu, je bio podmiren. Trg plebiscita je bila prava pozornica na otvorenom, a postao je još poznatiji sa običajem cuccagna (kukànja, mesto za uživanje), koji se raširio tokom 17. i 18 veka. Španski vicekraljevi i pripadnici Burbonske dinastije postavljali su ogromne trpeze ispred Kraljevske palate gde je, tokom određenih praznika, narod mogao da jede sve što kod kuće nije mogao sebi da priušti: meso, salame, sireve.

Međutim, sa rastom lepote Kraljevske palate, trg više nije mogao da prati njeno “veličanstvo”, pa je zato započet niz intervencija koje su ga kasnije dovele do onog što je danas. Radovi su opet bili povereni arhitekti Domeniku Fontani (Domenico Fontana), koji je želeo da ovaj trg omogući da zatvoreni centar grada može da “razgovara” sa otvorenim morem.

Trg Plebiscita je jedan od najvećih trgova u Italiji (25.000 kvadratnih metara) i, dok ga budete obilazili, probajte da odigrate jednu igru: stavite povez preko očiju i pokušajte da pređete trg od Kraljevske palate do prostora između dve velike statue konjanika smeštene nedaleko od palate. Iako će vam se to učiniti proprilično lakim zadatkom (razmak između konjanika je poprilično veliki), sa vezanim očima verovatno nećete uspeti. Ovu “igru” je izmislila kraljica Margerita (ona kojoj je posvećena pica) kada je htela da pokloni  pomilovanje nekom od zatovorenika: jednom mesečno bi dozvoljavala zatovrenicima da pređu ovaj put vezanih očiju i tako zarade slobodu, ali kažu da još niko nije uspeo. Hoćete li vi?


🏨 Želite smeštaj u blizini ove znamenitosti? Evo nekoliko ideja.


Krajem 19. i početkom 20. veka ovaj trg je doživeo pun sjaj: svaki iole vredan Napolitanac je provodio večeri uz muziku orkestra na otvorenom u jednom od dva kafića: Il Gambrinus (da, onaj sa početka priče u koji smo vas poslali na kafu, sad znate zašto!) i Caffè Turco (koji više ne postoji). Jer, između jedne kafe i jedne svirke, postojala je realana mogućnost da sretnete nekog od kraljevske porodice Savoja! Da li možete da zamislite takav Napulj pre samo stotinak godina?

Ostavite odgovor

Sadržaj zaštićen kopirajtom.

Nije lepo kopirati tuđe tekstove!